Vedrana Rudan

U svojoj najnovijoj knjizi Umrijeti bez stresa Vedrana Rudan nas britkim humorom i beskompromisnom iskrenošću vodi kroz političke, društvene i svakodnevne apsurde, otkrivajući istine koje nas često ostavljaju bez reči, ali i s osmehom na licu.

Čitajući ovu knjigu, naići ćete na pasuse koji će vas nasmejati, ali i na one koji će vas u isti mah iznervirati i osnažiti. Jer, kako autorka poručuje, pravo na svoj glas, pravo da glasno kažemo „je*e mi se!“ i pravo da progovorimo show more protiv svega što nas ograničava zaslužuje svako.

Zato ovo nije priručnik o pomirenošću s postojećim stanjem. Ovo je oštar, lucidan i iskren obračun sa onim što nam ide na nerve dok smo još ovde, živi.

Iznad svega, Umrijeti bez stresa je svima podsetnik da je život prekratak da bismo, skriveni iza pristojnosti, ćutali i trpeli.

Oštroumno, duhovito, intrigantno, bezobrazno, podbadajuće, šarmantno, zanimljivo... jednom reči: neprocenjivo. Ne čitajte ovu knjigu plahovitih opservacija dok ste u sredstvima javnog prevoza – toliko ćete se smejati da će vam biti neprijatno. Pomisliće ljudi da sa vama nešto nije u redu. A neće znati da vam se dogodila Vedrana Rudan i njenih 400 strana iskrenog čitalačkog zadovoljstva! show less

U jednom trenutku, dobro, ne baš u samo jednom, svoju sam djecu doživjela kao krpelje koji ce mi piti krv dok budem živa. Ocajna, napisala sam pricu misleci da je to samo moja prica. Kad tamo... Krpelji svuda oko nas.

U novoj zbirci kolumni Vedrana Rudan piše o muškarcima, ženama, a pre svega o svojim najdražim krvopijama – o deci. U svom prepoznatljivom stilu i na duhovit nacin, autorka nas suocava sa mnogobrojnim problemima koje nosi život u „krugu porodice“. Da li su sitna show more decica samo buduci krupni gadovi? Zašto smo zadovoljni kad od njih dobijemo još manje od ono malo što smo ocekivali? I gde je granica izmedu bezuslovne ljubavi i doživotne robije? Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja Vedrana Rudan u svojoj novoj knjizi.

U Životu bez krpelja oni kojima danas piju krv pronaci ce olakšanje i utehu. Takode, mnogi ce se prepoznati i shvatiti da su ponekad i sami bili (i još uvek jesu) nepodnošljive krvopije. Bez obzira na to da li ste žrtva ili domacin, ova knjiga ce vas od srca nasmejati i pomoci vam da što bolje razumete sebe i sve one krpelje bez kojih se u životu ne može. I koje bezgranicno volite. show less

Knjiga koja udara direktno u glavu snagom i brzinom pank-rok pesme.

Objavljen istovremeno u Hrvatskoj i Srbiji pre citavih petnaest godina, prvi roman Vedrane Rudan na spektakularan nacin predstavio je književnoj publici ovu idiosinkraticnu i izuzetno popularnu spisateljicu. Knjiga koja udara direktno u glavu snagom i brzinom pank-rok pesme postala je instant-bestseler u regionu, a jedinstven književni glas Vedrane Rudan nešto je po cemu je sve do danas poznata, voljena i citana, premda i show more precesto osporavana.

Neobicna junakinja i naratorka ovog kratkog i ubitacnog romana je istinska autsajderka nad svim autsajderima, antiheroina po definiciji, usamljena žena u pedesetim godinama života. Tonka Babic, vrsta Vedraninog alter-ega, leži u krevetu pred televizorom i, proždiruci ogromne kolicine omiljene cokolade dorina, iz stranice u stranicu ove hiperdinamicne proze u glave citalaca uliva ogromne kolicine vitriola, sirove energije i urnebesnog humora. Ali takode, što je svakako najvažnije, istine.

A istina koja nas je zatekla na stranicama prvenca Vedrane Rudan od one je vrste koja može biti izgovorena jedino u dahu, bez pauze, te bez najmanje dlake na jeziku. Sve o cemu Tonka Babic / Vedrana Rudan u knjizi Uho, grlo, nož govori, brblja, tracari, vrišti, preti, upozorava i svedoci ostalo je, nažalost, relevantno do današnjih dana.

Stoga valja nam mnogo puta iznova citati ovaj kratak, ubitacan i urnebesno zabavan roman. Pored toliko toga drugog, on nam uverljivo dokazuje da, eto, ponekad izuzetan komercijalni uspeh i visok književni kvalitet žive u srecnoj harmoniji. show less

There is something to be said for the contrarian spirit in literature, but without context, lyricism or reason, it can become exploitive spite. This 200-page monolog was static, unjustifiable, vapid, in poor taste, without aesthetic merit, a series of unsubtle political statements without accompanying viewpoints, and a mean-spirited rant. For instance, if one is outraged at the presence of Serbs in Croatia, and one is going to tell the reader this on nearly every page, wouldn't it be prudent show more to provide a reason, even if that reason is personal and biased? Reasons might be discerned at a few key points, but not early on, when they would aid the American reader most.

If you enjoy unfiltered diaries with a hint of dark, crude humor this novel might click for you. I could attach hundreds of descriptors and epithets to this book, none of them flattering, but suffice it to say that it did not advocate itself as a worthy use of my time.

I read 64 pages and utilized speed-reading for the latter half. show less